Spremnost za školu

Sjećate li se svog prvog dana u školi? Ja se sjećam! I svoje haljinice, i cipelica, i školske torbe… Čak i frizure koju sam imala! Sjećam se i nestrpljivog iščekivanja početka škole… I sjećam se straha. Da, sjećam se da sam se bojala hoće li nas već prvi dan u školi ispitivati matematiku i hoću li znati išta ili ništa! (Urođen nam je strah od nepoznatog, a škola je za mene bila veeelika nepoznanica.)

No, ipak sam uspjela svladati taj strah i prijeći prag, iz moje perspektive gledano, tog velikog i impozantnog školskog zdanja. Bez suzica, samo sa zabrinutim pogledom upućenim mojoj baki koja me tog dana dovela u školu. Očito sam ipak bila dovoljno zrela i spremna za polazak u školu! 🙂

Naravno da se spremnost za školu ipak ne ogleda (samo) u količini ili izostanku suza na ulasku u učionicu; potreban nam je ipak širi set sposobnosti, vještina, znanja, osobina i ponašanja za jednog pravog malog školarca/školarku!

Kako bi dijete moglo uspješno obavljati određenu aktivnost, potreban je određeni stupanj zrelosti onih bioloških struktura koje su nužne za obavljanje te aktivnosti. Istraživanja su dokazala da postoji kritično vrijeme za učenje tj. optimalno razdoblje za svladavanje pojedine vještine. Ni najveći trud neće dati zadovoljavajuće rezultate ako se s učenjem počne prije nego je postignut određeni stupanj zrelosti živčanog sustava i organizma u cjelosti. Ako se s učenjem krene prije no što su zadovoljeni biološki preduvjeti rezultat će biti slab, a taj početni neuspjeh utjecat će na gubitak motivacije za daljnje učenje. Jednako tako, i kašnjenje s početkom učenja te propuštanje prilike za uvježbavanje vještina u pravo vrijeme dovest će do slabijeg rezultata. Krene li dijete u školu baš onda kad je spremno, znatno se povećava mogućnost da školsko učenje za njega bude zanimljiva, radosna i uspješno savladana aktivnost, a ne muka! 🙂

Prema općoj definicij koju daju Lemelin i suradnici (2007.), spremnost za školu je onaj minimum razvojnog stupnja koji djetetu omogućuje da primjereno reagira na školske zahtjeve. To obuhvaća različite aspekte dječjeg razvoja koji omogućavaju izvršavanje tih zahtjeva, pa tako govorimo o tjelesnoj i motoričkoj spremnosti, socio-emocionalnoj spremnosti i spoznajnoj (kognitivnoj) spremnosti za školu.

Kriteriji koji slijede odnose se na djecu urednog razvoja. Djeca s teškoćama također prolaze procjenu spremnosti za polazak u školu, a upisna komisija određuje primjereni program i oblik školovanja, ovisno o djetetovim razvojnim obilježjima i mogućnostima.

Tjelesna spremnost

Dijete mora biti zdravo i zadovoljavati barem minimum standarda za visinu, težinu i tjelesne proporcije. Osjetni organi (vid, sluh) moraju normalno funkcionirati, ako je potrebno uz korekciju (naočale, slušni aparatić). Dijete mora imati razvijene navike kontrole organa za izlučivanje i vještine normalnog hranjenja.

Djetetova muskulatura mora biti razvijena tako da mu omogućuje kretanje, stajanje i sjedenje bez teškoća, kao i izdržavanje novih tjelesnih napora. Vrlo je važno da dijete razvije i odgovarajuću spretnost ruku i prstiju te razvije potrebnu senzomotornu koordinaciju.

Kognitivna spremnost

Ovo je najvažniji aspekt djetetove ukupne spremnosti za polazak u školu, budući da obuhvaća funkcije koje su potrebne za uspješno izvršavanje osnovne školske aktivnosti – učenje. Kognitivna spremnost, uz opću mentalnu sposobnost (inteligenciju), uključuje i govorno-jezičnu zrelost te niz specifičnih psihičkih funkcija u području percepcije, pažnje, pamćenja i mišljenja.

Socio-emocionalna spremnost

Socio-emocionalna spremnost olakšava djetetu prihvaćanje školskog života i obveza, a sve je više dokaza i o njezinoj važnosti za školski uspjeh, pa čak i kasniji uspjeh na radnome mjestu.

Socio-emocionalna spremnost znači da je dijete sposobno:

  • uspješno komunicirati s vršnjacima i odraslima,
  • surađivati s vršnjacima i usklađivati vlastite ciljeve želje s pravilima i ciljevima grupe,
  • sklapati i održavati prijateljske veze s vršnjacima,
  • odvojiti se od roditelja,
  • primjereno kontrolirati svoje postupke i osjećaje,
  • ustrajati u aktivnosti čak i kad ne uspije odmah.

Ako vam se čini da vaše dijete ne zadovoljava neke od ovih preduvjeta, navratite u našu Kućicu! Svojom stručnom procjenom i testovima posebno konstruiranima za tu svrhu, provjerit ćemo je li vaše dijete spremno za polazak u školu i savjetovati vam što možete učiniti kako biste mu omogućili da se što uspješnije suoči sa novim izazovima koje škola nosi.

U tu svrhu, od listopada 2018. organizirat ćemo i grupne radionice pripreme za školu. Više informacija moći ćete pročitati uskoro na našoj internetskoj stranici i društvenim mrežama.

Kristina Grbić, prof. psihologije, Marte Meo terapeutkinja

psihološko-logopedski kabinet